U Mondragonu vladaju solidarnost i zajedništvo

Zamislite da živite u državi unutar države u kojoj radite, dobro zarađujete, ne marite za politiku, banke i skupo školovanje. Za više od 80 tisuća zaposlenika španjolskog udruženja radničkih zadruga Mondragon to je svakodnevica, a ne san. Od osnutka i prvog proizvoda, parafinske peći, do današnjih 256 različitih tvrtki s područja financija, industrije, trgovine i obrazovanja prošlo je 58 godina.

Svećenik koji je donio promjenu

Po završetku španjolskog građanskog rata vladali su glad, neimaština i stalna napetost sve dok se u gradu Mondragonu nije pojavio mladi katolički svećenik José María Arizmendiarrieta i osnovao tehničku školu s nadom da će budući maturanti oživjeti regiju i pokrenuti zadruge.  Već 1955. odabrano je pet mladih inženjera koji su ubrzo osnovali prvu tvrtku Fagor Electrodomésticos unutar današnjeg giganta Mondragon. U prvih 15 dinamičnih godina učinjeno je mnogo. Otvoreno je desetak malih potrošačkih zadruga kao temelj današnjeg udruženja koje je u stopostotnom vlasništvu radnika i četvrta najuspješnija tvrtka u Španjolskoj.

Profit se vraća zajednici

Uspjeh Mondragona leži u solidarnosti i zajedničkom odlučivanju radnika i kooperativa, inovacijama koje su ključne za tehnološki razvoj te društvenoj odgovornosti. Naime, Mondragon deset posto dobiti daje zajednici i u humanitarne svrhe te čak 40 posto za obrazovanje, razvoj i nova radna mjesta. Kooperativa Mondragon ima vlastito sveučilište University of Mondragón sa dvanaest razvojnih tehnoloških centara, banku Caja Laboral koja svojim profitom osigurava početni kapital za otvaranje novih kooperativa pa samim time i novih radna mjesta,  te financijsku instituciju koja djeluje kao mirovinski sustav i osigurava sigurnu budućnost svim radnicima. Jedino što nemaju je bolnica jer je zdravstvo jedina domena u kojoj nemaju dovoljno kadra za osnivanje solidarne kooperative.
Osim toga, industrijski sektor proizvodi bijelu tehniku, namještaj za dom i ured, opremu za vježbanje i kampiranje, razne strojeve i alate te je u 2009. godini čak 59 posto profita ostvario na internacionalnom tržištu. Što se pak trgovine tiče, Mondragon i u tom sektoru ostvaruje sjajne rezultate. Tvrtka Eroski ima lanac od gotovo 2400 prodavaonica koje uključuju razne dućane, benzinske pumpe, putničke agencije i drugo.

Radnik kao partner

Brazil, Velika Britanija, Maroko, Kina, Indija, Tajland, Francuska, Češka, Njemačka, Poljska, Turska, Sjedinjene Američke Države, Tajvan i Meksiko samo su neke od zemalja u kojima Mondragon ima podružnice. Ondje je poslovna politika ista kao i u matičnoj zemlji Španjolskoj.
Zanimljivo je kako u Mondragonu radnici biraju one koji će sjediti u upravi i u menadžmentu. Radnik u prosjeku zarađuje oko 13 posto više od svog kolege u kapitalističkom sektoru, dok uprava i menadžement zarađuje oko 30 posto manje od visoko obrazovanih u istom sektoru. Radnik u kooperativi može postati partner ako ima određeni radni staž i u duljem vremenskom periodu uplati novčani iznos koji je, primjerice, 2009. godine iznosio 13,380 eura. Na taj način i radnik ostvaruje profit od poslovanja tvrtke u kojoj radi.

A što kada dođe do krize?

Tijekom svih godina u Mondragonu je zabilježen samo jedan jedini slučaj stečaja. Razlog nije bilo loše poslovanje već otuđenost članova i birokratski način upravljanja jednom od najvećih kooperativa s 3 tisuće radnika. Danas banka Caja Laboral i radnici svojim sredstvima pomažu svim novim kooperativama da stanu na noge. Ako pak upadnu u teškoće, zbor svih radnika odlučuje o mjerama te 20 posto radnika odlazi na jednogodišnje čekanje za vrijeme kojeg primaju 80 posto plaće. Ako se stanje ne popravi tijekom prve godine na čekanje odlazi drugih 20 posto radnika dok se ovi prvi vraćaju na posao i punu plaću. Ukoliko se stanje ne popravi ni za dvije godine banka obustavlja financiranje i oprašta početni zajam.

Banka radnih sati

U vrijeme posljednje ekonomske krize koja je pogodila gotovo cijeli svijet Španjolska je svrstala među četiri najpogođenije zemlje EU. Kriza nije zaobišla ni Mondragon koji je 2009. godine, prvi put u 15 godina, bio prisiljen smanjini broj radnika u jednoj od svojih kooperativa i premjestiti ih u druge koje kriza nije pogodila u tolikoj mjeri. Plaće su svim zaposlenicima Mondragona smanjene tek za 5 do 8 posto. Nitko nije ostao bez radnog mjesta.
Još jedna od zanimljivih strategija kako se Mondragon bori s krizom je i takozvana ”banka radnih sati”. Ukoliko u nekom periodu nema posla za puno radno vrijeme radniku će se smanjiti satnica te će je on nadoknaditi kada se posao opet poveća. U slučaju da radnik sa smanjenom satnicom ne zaradi punu plaću ona će mu se do iznosa od 80 posto nadoknaditi iz sustava socijalne skrbi. Isto tako, kooperative međusobno razmijenjuju sredstva ukoliko jednoj od njih zaškripi s financiranjem te si tako međusobno smanjuju šanse da se bilo koja od kooperativa zatvori a radnici ostanu bez posla.

Zajedništvo umjesto nadmetanja

Dok se u kapitalističkom svijetu neprestano nadmeće i podmeće, kooperative poput Mondragona svijet vide kao međusobno povezane dijelove koji će zajedno samo biti jači i imati bolje šanse za opstanak i napredak. S obzirom na stalna ulaganja u obrazovanje i tehnološke inovacije nema sumnje da će španjolski div i njegov sustav radničkog samoupravljanja preživjeti sve ono što budućnost nosi.

Izvor: pomakonline.com

Komentari su zatvoreni.