Preporuke predsjednika Josipovića za olakšanje dužničke krize građana

Preporuka 1.: Predlaže se Vladi RH i Saboru da u što kraćem roku uvedu institut osobnog bankrota/stečaja.

Preporuka 2.:  Vlada bi za  dugove državi ili subjektima u državnom vlasništvu koji su periodične naravi, trebala donijeti odluku da se neće pokretati parnice i ovrhe dok dug ne dostigne određenu minimalnu razinu (5.000 kuna?). Istu bi odluku trebale donijeti i jedinice lokalne samouprave.

Preporuka 3.:  I privatnopravne subjekte (telekomunikacijske tvrtke, financijske tvrtke, građane…..) treba motivirati da ne pokreću parnice i ovrhe kod tzv. periodičnih obveza u slučajevima kada su troškovi (parnični i ovršni)  nerazmjerni dugu na način da se propiše da vjerovnik (tužitelj, ovrhovoditelj) nema pravo na trošak ako je predmet spora ili ovrhe manji od 5.000 kuna.

Preporuka 4.: Potrebno je ojačati sudsku kontrolu ovrhe. To se odnosi na kontrolu troškova (u praksi se iskazuju kao trošak i radnje koje nisu obavljene), ali i ograničavanje ovrhe prije pravomoćnosti ili bez da je ovršeniku obavljena dostava odluka i poziva za radnje u postupku.

Preporuka 5.: U Ovršnom zakonu promijeniti članak 102. na način da se, bez obzira na postignutu cijenu, smatra da je dužnik ispunio dug u visini 2/3 vrijednosti nekretnine.

Preporuka 6.: U Ovršnom zakonu promijeniti članak 75. na način da se u popis stvari na kojima se ne može provesti ovrha uvrsti i stan koji je jedini stambeni prostor u vlasništvu dužnika ili člana domaćinstva/obitelji koji veličinom i vrijednošću ne prelazi propisani minimalni standard stanovanja.

Preporuka 7.: Predvidjeti slučajeve u kojima ovrhovoditelj može postati vlasnik stana ili se taj stan može prodati u ovrsi, ali se dužnik ne može deložirati, već za određeno vrijeme dobija status posebne vrste  najmopoprimca po uvjetima koji se propišu zakonom (španjolski model?).

Preporuka 8.: Institut fiducije u članku 322. Ovršnog zakona preurediti na način koji odgovara  sudskoj ovrsi na nekretninama, uključivši i novopredložena pravila o zaštiti doma, te razmjeru duga i predmeta ovrhe. Očito nerazmjerne fiducije treba smatrati ništavima jer imaju element lihvarstva.

Preporuka 9.: Hrvatska narodna banka kao neovisni regulator treba preuzeti nadzor nad formiranjem kamatne stope uvažavajći prirodu bankarskog posla (zarada) i premiju rizika, ali interes korisnika financijskih proizvoda (kredita i dr.)  (načelo balansa interesa i dobra praksa europskog bankarstva). NBH treba nadzirati opravdanost promjene kamatne stope u slučaju kada je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

Preporuka 10.: U Zakonu o obveznim odnosima zateznu kamatu definirati drukčije (napustiti eskontnu stopu kao kriterij), kao povećanje efektivne kamate za određeni broj postotnih poena (2 postotna poena?).

Preporuka 11.:  U Zakonu o obveznim odnosima definirati da kamata prestaje teći kada dosegne visinu glavnice.  Ovo se ne odnosi samo na bankarske poslove, već i na sve dugove, bez obzira o tome tko su dužnici i vjerovnici.

Preporuka 12.: HNB kao regulator treba motivacijskim mjerama (politika rezervacija, npr.), a Vlada RH poreznim i drugim mjerama trebaju pomoći da banke svim građanima s teško otplativim kreditima ponude:

1.  otpis dijela duga socijalno najugroženijim dužnicima;
2.  reprogram kredita, u pravilu uz dulji rok i manju kamatu;
3.  moratorij na otplatu kredita kroz određeno vrijeme (sa ili bez otplate kamate,
ovisno o ekonomskoj snazi dužnika);
4.  transformiranje kredita u francima u neki drugi oblik kredita (euro, kunski kredit….)
bez naknade, uz jasan povoljniji status dužnika (ukupna manja kamata, dulji rokovi
i dr.)

Navedene mjere moraju biti javno oglašene i dostupne svim komitentima pod
jednakim uvjetima. Kada je to primjereno, navedene se mjere mogu kombinirati.

Preporuka 13.: Propisati veću transparentnost temeljnog ugovora prema jamcu (informiranost o samom ugovoru, informiranost o stanju duga), obavezu banaka da se pokušaju primarno naplatiti od temeljnog dužnika te  dužnost banaka da očuvaju i prenesu mjere osiguranja na jamca koji je platio dug.

Preporuka 14.: Aktivniji odnos tijela kaznenog progona prema „crnom bankarstvu“ i lihvarstvu i progon onih koji nude kredite na crno.

Preporuka 15.:  Promjenom Ovršnog zahtjeva ovršnim zahtjevima radnika kada se ovrha odnosi na plaće, kao i u stečaju, dati prednost u slučaju konkurencije ovrha.

Preporuka 16.: Putem projekata nevladinog sektora (udruge potrošača)  i u okviru bankarskog sustava ojačati edukaciju i savjetovanje građana o financijskim poslovima, zaduživanju i zaštiti dužnika, te, kada je to primjereno pružiti građanima besplatnu pravnu pomoć.

Preporuka 17.: Poticati projekte socijalnog poduzetništva (porezno, organizacijski) naročito one namijenjene nezaposlenim i prezaduženim osobama, uključivši primjereni sustav paušalnog plaćanja poreza.

Preporuka 18.: Poticati socijalne pakete proizvoda za prezadužene i siromašne građane koji UZ JASNE I TRANSPARENTNE KRITERIJE omogućavaju: jeftinije ili besplatno korištenje pojedinih usluga (pretplata HRT, komunalne usluge, nabava prehrane ili drugih potrepština kroz tzv. socijalne dućane i sl.)

Preporuka 19.:  Bankarski sektor treba ponuditi održive, ali socijalno orijentirane pakete proizvoda za otklanjanje prezaduženosti svojih klijenata. U okviru projekta „loših banaka“ osigurati i smanjenje zaduženosti građana.

Preporuka 20.: Pozivam dobrostojeće tvrtke i građane na osnivanje Fonda solidarnosti koji bi trebao poduprijeti socijalne projekte (paketi socijalnih proizvoda, jednokratna nužna pomoć u slučaju akutnog siromaštva…..) kojim bi rukovodile javne osobe naglašenog moralnog autoriteta. Pozivam udruge, sindikate i vjerske zajednice da u okviru svojih djelatnosti ojačaju socijalnu komponentu svoga rada i da kroz različite oblike solidarnosti pomognu svom članstvu i ostalim građanima koji su pali u dužničku krizu.

Izvor: www.banka.hr

Komentari su zatvoreni.