Energetske zadruge: koji je smisao udruživanja?

Energetska zadruga je efikasan način kako lokalna zajednica može preuzeti kontrolu nad lokalnim energetskim resursima i spriječiti dominaciju velikih investitora koji svojim projektima mogu utjecati na cijene grijanja u nekom gradu, ali i devastirati okoliš do razine neprihvatljive za lokalnu zajednicu.

Kada govorimo o obnovljivim izvorima energije jedan od čestih prigovora jest da prilikom realizacije velikih projekata kao što su primjerice vjetroelektrane, sama lokalna zajednica gotovo često nema nikakve koristi od takvih projekata. Osim toga investitori, neovisno o tome jesu li domaći ili strani često se naprasito ponašaju i postavljaju i na taj način izazivaju revolt i pobunu u lokalnoj zajednici zbog čega projekt može i propasti, o čemu najbolje svjedoči primjer bioenergane i toplane (BETO) u Velikoj Gorici koja je mogla olakšati situaciju s ionako skupim grijanjem u tom gradu. O mogućnostima uključivanja lokalne zajednice u energetske projekte već smo pisali i na primjeru vjetroelektrane u Fužinama, a jedan daljnji korak na koji način lokalna zajednica može parirati i biti ravnopravna velikim investitorima jest osnivanje energetskih zadruga.

Kako funkcionira energetska zadruga?

Energetske zadruge bi trebale prema našem mišljenju, a vjerujemo i da to mišljenje dijele i drugi glavni akteri ove priče u Hrvatskoj, pokazati što je zapravo održivi razvoj. Naime, cilj djelovanja energetskih zadruga jest zadržati energetsku djelatnost u vlasništvu lokalne zajednice kako bi ona od nje imala maksimalnu ekonomsku i društvenu korist uz očuvanje okoliša kao dodatni aspekt čitave priče. U samoj osnovi energetske zadruge zapravo je obična zadruga koja ima registriranu energetsku djelatnost. Za osnivanje zadruge prema važećim zakonima i propisama potreban je minimalni početni kapital od tisuću kuna po članu zadruge i najmanje sedam zadrugara. Od svih zadrugara očekuje se aktivan rad u zadruzi uz činjenicu da svaki član zadruge ima jedan glas, neovisno o tome koliki je početni kapital unio u zadrugu čime se pokazuje demokratičnost ovakve vrste udruživanja. Podjela dobiti ide prema učešću zadrugara u stvaranju dobiti, pri čemu se 30% dobiti obavezno reinvestira u razvoj zadruge.

Dodatna vrijednost energetskih zadruga jest da su njihovi članovi osim pojedinaca često i lokalne tvrtke, ali i predstavnici vlasti, o čemu najbolje svjedoči primjer Energetske zadruge Otok Krk s preko 200 članova, čiji su osnivači osim mnoštva pojedinaca i grad Krk, pojedine općine na otoku te poslovni subjekti kao što je lokalno građevinsko i komunalno poduzeće.

Koje su prednosti udruživanja u energetske zadruge?

Postoje mnoge prednosti udruživanja u energetske zadruge za pojedince, posebice građane kako bi lakše ostvarili svoje individualne ciljeve, no najlakše bi to mogli upravo razjasniti na temelju praktičnog iskustva prve energetske zajednice koja je osnovana u Hrvatskoj. Naime, prema informacijama do kojih smo došli u medijima članovi energetske zadruge na otoku Krku koji su zainteresirani za realizaciju projekata fotonaponskih elektrana zajedničkim nastupom preko zadruge uspjeli su izboriti i do 40% povoljniju cijenu fotonaponske opreme te spustiti cijenu projektne dokumentacije za čak tri puta. Osim toga, realizacijom brojnih projekata osigurano je i zapošljavanje određenog broja ljudi na održavanju velikog broja fotonaponskih sustava. Ovakav oblik interesnog udruživanja može se smatrati potrošačkom zadrugom gdje ona zadovoljava zajednički interes samih potrošača, a moguća je realizacija obrtničko – uslužnih zadruga radi zajedničkog nastupa na tržištu i osiguranja financiranja projekata obnovljivih izvora energije.

Ipak, ako mislimo da je trenutni broj u Hrvatskoj od sedam zadruga velik broj grdno se varamo, budući da je više od polovine obnovljivih izvora energije u Njemačkoj u vlasništvu energetskih zadruga ili građana, dok se taj broj u Danskoj penje na preko 75% energije vjetra u vlasništvu zadruga. Ta je situacija potpuno drugačija od Češke gdje je velika većina od 1600 MW instalirane snage u vlasništvu investicijskih fondova i korporacija kojima se isplaćuju izdašni ugovoreni poticaji, zbog kojih se u upravo u toj zemlji rodio antagonizam prema obnovljivim izvorima energije budući da je zbog njih drastično porasla cijena električne energije.

Bave li se energetske zadruge samo solarnom energijom?

Iako se instalacija fotonaponskih sustava u Hrvatskoj čini kao jednostavan i uhodan posao u koji bi se jedna novoosnovana zadruga lako mogla upustiti, postoji još barem nekoliko vrsta projekata na kojima bi energetske ili drugi oblici zadruga mogli imati značajnu dobit. Jedan od primjera su zadruge maslinara koje imaju problema sa zbrinjavanjem komine koja se može iskoristiti kao visoko vrijedna sirovina u obliku biomase, ali i kao podloga za proizvodnju kvalitetnog humusa. Drugi primjer jest iskorištavanje ogrijevnog drveta čiji izvoz rapidno raste, dok se istovremeno za grijanje koristi loživo ulje ili drugi energenti koji su značajno skuplji. Osim toga ostaje i mogućnost korištenja poljoprivredne biomase za ogrijev ili proizvodnju bioplina, za što se kod nas ona vrlo malo koristiti

U tom smislu energetske zadruge mogu imati značajnu ulogu ne samo u osviještavanju, već i u preuzimanju kontrole od strane lokalne zajednice nad dostupnim energetskim resursima kako se oni ne bi neracionalno koristili te moguće postizanje zatvorenih energetskih ciklusa na lokalnoj razini koji bi u budućnosti mogli imati značajan ne samo gospodarski, već i u bližoj budućnosti i politički utjecaj.

Prilikom pisanja ovog članka korišteni su podaci koje su iznijeli g. Pašičko iz UNDP-a i g. Piršić u emisiji Govornica od 29. ožujka 2013. (pregled na zahtjev) te javno dostupne prezentacije s radionica UNDP-a posvećenih energetskim zadrugama.

Komentari su zatvoreni.